Bok! Ja sam Tonka...

Čokolada kada sve krene naopako i kada ne znam što da napravim, meditacija i tišina. Nakon toga mi dođe mnogo ideja. Da ja sam ta. Volim pisati i razmišljat, svojom glavom ne tuđom. Ponekad je teško sa mnom uhvatiti životni ritam i zaplesati, ali kad ga jednom uhvatiš, plesni koraci postaju kao med i mlijeko. Za tebe. I za mene.

Ne volim lažna lica, jer znam što se skriva iza njih, ali volim pjesmu i note od kojih živim i koje me pokreću svakodnevno. Volim svoj mali dio sveMIRa. Onaj koji me dočeka kada se vratim sebi i tišini. Smatram da je taj dio u mom životu ono najvrjednije. Taj mali dio mira. Skupa s njim, zavirim u svoje najdublje tajne, ljubavi, snove, želje, avanture.

U njemu stvaram novi svijet, stapam se sa njime emotivno i duhovno. On me pokreće u životu i njemu se molim. Njega volim jer je dio mene. Uvijek u svijet idem puna srca i iskrene duše. Nemam potrebu prikazivati sebe nekako drukčije nego što jesam. I to sam ja. Neki me vole,a neki ne vole. I to je isto uredu. Nisam ja za svakoga i nije svatko za mene.

Pokreće me ta doza spontanosti. Žudim za time. Za novim avanturama jer su i one dio mene. Više-manje sam netko tko shvaća balans i balans je za mene smisao života. I kada u svemu nađem balans, nema mi kraja. Jer to sam ja. Volim zalaske i izlaske sunca, romantične geste i iskrene zagrljaje. Nikad ne grlim ako ne volim i nikad ne ljubim ako ne želim. Nije sa mnom lako, ali je divno kada naučiš.

With love, Tonka. ❣️