Poslije svake kiše dolazi sunce, vjerujte mi. Znam.

Veoma često, kad ljudima spomeneš oluju, ne osjete pozitivan feeling vezan uz taj pojam. Ja sam netko tko je isto tako reagirao. Još kao dijete sam bila dosta plašljiva i sjećam se jedne situacije, koja mi je ostala urezana u sjećanje, a ovako ide...

Trčala sam prema stricu koji me je širom otvorenih ruku čekao na drugom kraju dvorišta. Iznenada, iz tek jednog ili dva mala oblačića na nebu, začula se takva jaka jeka. Osjetila sam kako su mi se dlake na glavi i na rukama digle u istom trenutku od straha. Kada si dijete onda je lako osjetiti strah prema nečem što ne znaš što je i lako je da ti netko podvali neku dobru poznatu priču, kako bih se smirio. Tako sam i ja dobila onu pravu priču u tom trenutku. Priča je išla ovako:

Sjećajući se ove priče, danas mi je teško povjerovati da sam kao dijete vjerovala u to. Ali ima smisla. Oblaci se ljute poput ljudi i onda se pomire ili se raziđu. Zvuči zanimljivo. No, ipak bih danas to sagledala s neke malo drukčije strane. Priroda je jedno predivno čudo koje je uistinu mnogo jače od čovječanstva. To je život, učitelj, izvor u kojem uvijek možemo naći nešto što nas inspirira, pa čak i onda kad smo tužni i kada ostanemo bez one male niti strasti i energije koja nas pokreće.

Priroda je majka, priroda je i početak i kraj svakog procesa.

Veliku inspiraciju crpim iz oluja kad se radi o prirodi, o nama u njoj. Nije li to predivno, da nešto zbog čega strepimo donosi upravo ono što nam treba?

Slobodu, svježinu, novi početak i čišći zrak…

Mislim da su oluje zaista potreban proces unutar svakog od nas. Nekad jednostavno treba zapuhati taj vjetar, treba pasti taj pljusak da naučimo i da krenemo ponovo ili da nastavimo tamo gdje smo stali, ali ovaj put čišćih misli.

Život nije uvijek savršeno platno, ali zato imamo kist i drugu neiskorištenu stranu platna, kako bi napravili veliko pravo remek djelo. Mislim da se ne treba zadovoljiti s nečim dobrim, treba biti odlično.

U trenutcima kada i nastane oluja možda nam je teško vidjeti ono što slijedi nakon oluje, ali to je onaj najbolji dio u našem životu. Ne treba uvijek sve očekivati, nekad treba prepustiti i biti. I sve će doći na svoje!

Prigrli oluje, zavoli ih, pleši na njima. Dopusti da pročiste tvoje tijelo, um i duh. Nakon njih ćeš zasigurno biti ponovo rođena osoba!

Zato, pleši na oluji!

With love, Tonka. ❣️