Ljubav je kao kada dođemo doma, nakon dužeg vremena

Ovaj predivan tjedan iza mene bih zatvorila jednim malo drukčijim blogom. U ovotjednom blogu neću pisati ni o muškoj ni o ženskoj energiji već ću pisati o ljubavi.

Ljubav je…

Dovršite sebi. 😉

Ono za mene najljepše, a to je partnerska ljubav. Oduvijek mi je prava partnerska ljubav bila velika inspiracija, ali što je to zapravo ljubav i kako izgleda prava i funkcionalna partnerska ljubav?

Dobro došli na blog na Tonkin Svijet, ja sam Antonia i danas pričamo o ljubavi. Smjestite se udobno jer upravo sada krećemo na putovanje na kojem ćete osjetiti čar iskrene ljubavi.

Imam ponekad osjećaj da se pojam “ljubav” nekako danas izgubio zbog previše definiranja. Ponekad ono vrlo jednostavno pokušavamo zakomplicirati. Ljubav znanstvenici gledaju kroz psihu i reakcije u mozgu i tijelu, ljubav umjetnici gledaju kroz težnju, nostalgiju, romantiku. Ljubav egoistični ljudi gledaju kroz materijalizam...

Vodeći se tim svim definicijama, ljubav se izgubila pomalo u mnoštvu romantičnih filmova, rekla bih i nerealnih. Od malena su djevojčice učene da će doći princ na bijelom konju i spasiti ih, promijeniti im život iz korijena. Od malena su isto tako dječaci učeni da on mora biti superheroj za svoju djevojku i da će od onog trenutka kada je osvoji živjeti “zauvijek sretno”. Jedan dio toga i stoji, ali ovo zauvijek sretno ne postoji ako ne radimo na svom odnosu. Odrastajući uz sve te bajke i filmove nesvjesno i podsvjesno očekujemo upravo takve scenarije iz bajka i filmova, ali moram vas razočarati jer to nije ona prava ljubav.

Ljubav je čista. Ne poznaje dramu. Ne poznaje nemir, težnju, nostalgiju. Ne poznaje egoizam i materijalizam. Varanje. Idealizam. Gledanje u istom smjeru i hodanje prema istom cilju. Nije važno kojom brzinom tko ide. Ponekad će se desiti da je brzina ista, a ponekad neće biti i to je uredu.

Ljubav je mir, podrška, kompatibilnost, jednostavnost, rasprave umjesto svađa u kojima izdijelimo jako teške riječi. Ljubav je razumijevanje, pa čak i kada nešto ne možemo zamisliti. Ljubav je zavoljeti prije svega sebe kako bi mogli zavoljeti drugu osobu onako iskreno jer ljubav ne poznaje ja tebi dajem, a ti meni ne ili obrnuto. Ona je povjerenje jer bez toga - zaboravi na ljubav. Poniznost. Besramnost u intimi i otvorenost. To je kada možeš biti slab ili slaba pored osobe, a osoba će ti pomoći da se uzdigneš. Prijateljstvo, zajedništvo. Komunikacija. Voljenje u najtežim i najboljim trenutcima jer život nije uvijek med i mlijeko kao u filmovima.

Ljubav leži u onoj osobi koja će vas podržati, ali u isto vrijeme i pošpotati. Nema svoj krajnji cilj. Hodanje, veza, brak…to je sve ljubav, a ljubav je rast.

Zajednički. I veliki rad. Svaki dan.

Sve je savršeno, a sa drage strane i nesavršeno jer je ljubav niz sitnih detalja na jednoj velikoj hrpi i bez jednog od toga svega ne bi bilo to to. Na toj hpi se nalazi i dobro i loše. Poput Yin i Yanga. Ne ide jedno bez drugog. Ali upravo to sve tvori ono što mi nazivamo ljubalju između partnera. Na nama je da li ćemo više hraniti ono loše ili dobro. Da li ćemo rasti ili pasti? Sve je na nama. Uvijek.

To je ono kada vučete ponekad jedan drugoga na površinu, pa kada se ovaj drugi popne onda vam je lijepo i tako u krug.

Jednom me prijateljica pitala Antonia, kako ću znati kada nađem tu “pravu” osobu za sebe?

Ja sam odgovorila: Osjećati ćeš se mirno. Kao kada dođeš doma, skineš sve sa sebe, ubaciš se u toplu kupku i uživaš. Svjesna ponekad teškog dana iza sebe. Besramno i bez straha. Oslobođeno jer ti možeš biti ti. I tada je sve uredu.

Ljubav je kao kada dođeš doma nakon dužeg vremena.

P.S. Ovaj blog posvećujem svom domu. ❣️

With love, Tonka.